Može li se video „spremiti“ u QR kod?
QR kod ne pohranjuje sam video, nego adresu (poveznicu) na kojoj je video dostupan. Nakon skeniranja telefon otvara tu adresu: stranicu s playerom, video na YouTubeu ili videodatoteku. Zato je najvažnije gdje je video smješten i hoće li ta adresa raditi tijekom cijelog života materijala.
Kako napraviti QR kod za video korak po korak
- Postavite video na mrežu — na web-stranicu tvrtke, u video servis ili na poslužitelj; provjerite reproducira li se na telefonu.
- Koristite stalnu adresu — najbolje vlastitu domenu s preusmjeravanjem, kako biste kasnije mogli zamijeniti video bez promjene koda.
- Generirajte QR kod — iz adrese u https verziji, bez suvišnih parametara koji produljuju kod.
- Odaberite veličinu i kontrast — tamni kod na svijetloj podlozi, s marginom; što je kod dalje od oka, to mora biti veći.
- Dodajte uputu — jedna rečenica: „Skeniraj i pogledaj video“.
- Testirajte na probnom otisku — na nekoliko telefona i pri različitom svjetlu.
Najčešće pogreške
- Poveznica na datoteku koja uskoro nestaje ili na privatni video.
- Kod premale veličine ili na šarenoj podlozi.
- Video u horizontalnom formatu koji je na telefonu malen i traži okretanje ekrana.
- Nema informacije što će primatelj vidjeti, zbog čega rijetko tko skenira.
- Nema mjerenja: ne zna se koliko je ljudi pogledalo video.
QR kod za video ili video na materijalu (AR)?
Običan QR kod otvara video u zasebnom prozoru. U WebAR-u se video pojavljuje na samom materijalu: na letku, posjetnici, ambalaži ili božićnoj čestitki, kao da je slika oživjela. To ostavlja jači dojam i bolje povezuje video s tiskom. QR kod i dalje je ulaz, ali doživljaj počinje na papiru.
Odaberite običan QR kod kada je video dugačak, instruktivan i treba ga gledati u miru. Odaberite video na materijalu (AR) kada su važni efekt, prvi dojam i pamćenje brenda.